Saopštenja

Treća vlada Ane Brnabić – ne mora novo lice, ali mora nova energija i plan

PlanTreća vlada Ane Brnabić potvrđena je u sredu. Kako je i najavljivano u nedeljama u kojima smo je iščekivali – stigli su nam novi ljudi u novom oročenom mandatu na dve godine. Vladu koju smo pre nekoliko dana ispratili obeležila je među ministarska tenzija onih koji su više naklonjeni zapadu i onih nakolonjenih istoku. Tenzije koje su se prelivale na sve strane nakon završenih izbora kulminiralse su pred sam istek roka za formiranje vlade, te je postalo neminovno da se glavni akteri tog sukoba sklone. U pokušaju da se teme vrate na one koje život znače, u vladi nam danas sede oni za koje još uvek niko ne može (sa sigurnošću) reći da su skloni navijačkim pozicijima u kontekstu naše spoljne politike.

Treba imati u vidu da nova lica u vladi nisu nikakva po prvi put predstavljena ideja onih koji su dobili mandat da nam iste predstave, niti nužno mora značiti da je to najbolja ideja. Svaku vladu obeležila je ista najava i svakoj je po pravilu uz nove ljude nedostajala nova energija i plan. Novi ljudi su dolazili i odlazili – neki tiho i bez pompe, pa ih se danas ne možemo ni setiti, a neki uz eksplozije i udare, te je bolje da ih se i ne sećamo.

Uz duboko razumevanje svetske krize koja nas nije i neće zaobići, pritisaka kojima je država izložena u pogledu uvođenja sankcija Rusiji u celosti ili delimično, kupovinu vremena metodom održavanja proklamovane neutralnosti na respiratoru, mali čovek iz Srbije ne može a da se ne zapita – da li među starim i novim licima u oročenom ili punom mandatu sede oni koji će se boriti za mene?

Kada sam počela da pišem ovaj tekst radni naslov je bio “Frizerka iz Leskovca i angažovana radnica u JKP Mladenovac nisu ušle u ekspoze” jer sam nakon čitanja ekspozea mandatarke prilikom predstavljanja “vlade za krizna vremena” uvidela da u ekspozeu njih zapravo nema, kao ni rešenja ili makar onoga što se kao rešenje može nazreti. I generalno za ceo ekspoze možemo reći da je napisan u duhu šire vizije, ali bez neophodne misije. Poslanici  Narodne skupštine prihvatili su ove apstraktne ideje, na prvi pogled nemerljive i neobavezujuće i izglasali poverenje mandatarki. Da se razumemo, nemam ništa protiv da ekspoze bude predstavljen na takav način, da budi nadu i pozitivna razmišljanja, ali bih zaista želela da čujem i vidim, pa makar i iz trećeg pokušaja, da postoji plan kako da u željeni bolji i sigurniji život zaista i stignemo.

Primera radi, u ekspozeu koji je napisan na 75 strana deo koji se odnosi na podsticanje rađanja, demografiju i populacionu politiku zauzeo je pola A4 strane, ima 253 reči i ukupno ima dve tačke nečega što bi trebalo da bude plan. Prva se odnosi na sprečavanje odlaska mladih iz Srbije i obris ideje kako da se njihova ekonomska sigurnost i radna prava unaprede. Druga se odnosi na staru novu priču o ravnomernom razvoju gradova kako bi se smanjile unutrašnje migracije koje dovode do prenaseljenosti gradova i izumiranja sela. Ništa konkretnije od toga.

Probaću ovo da prevedem na jezik blizak široj publici. Frizerka Jelena iz Leskovca koja u 29. godini čeka svoje treće dete zna da će nakon poslednje ošišane mušterije u četrdesetoj nedelji trudnoće otići da se porodi i da će makaze u ruke uzeti odmah nakon što joj rana zaraste jer joj je skupo da izostane sa posla godinu dana i da uz to verovatno zatvori svoj frizerski salon i tužna je što nije čula rešenje bolje od ovog. Sa druge strane, ni Ana, pravnica u JKP Mladenovac sa svojih 30 godina i sad već više od dve godine rada na privremenim i povremenim poslovima neće ni pomisliti da zatrudni jer zna da neće moći da ode na bolovanje ako se trudnoća zakomplikuje, da neće moći da koristi punu materinsku zaštitu u godini nakon porođaja, a nije sigurna ni da će imati posao na koji  može da se vrati, te će zbog toga prvu trudnoću odložiti do daljnjeg, uprkos tome što je oduvek maštala da ima najmanje dvoje dece.

Ako je ovo zaista “vlada za krizna vremena” kako je najavljena, kako je moguće da ne razumemo da je ovo bila i biće najveća kriza sa kojom se suočavamo i čije posledice ćemo videti već sa prvim rezultatima popisa, a o sledećem popisu da i ne govorim. Takva kriza zaslužuje više od 253 reči, zaslužuje plan.

S tim u vezi, naslednica Ratka Dmitrovića, Darija Kisić Tepavčević ima jedan od najznačajnijih zadataka u vladi – da zaista napravi plan za budućnost. U tom se planu moraju naći mere koje će se preduzeti u kratkom roku, a koje će rešiti repove problema koji se vuku iz mandata prethodnika. U srednjem roku bilo bi dobro da trudna Ana iz JKP Mladenovac može da ode na bolovanje, zasluženi odmor, a uz to i da zna da će imati pravo na porodiljsko odsutvo i negu deteta, kao i garanciju da neće dobiti otkaz sa posla.

U dugom roku nova stara ministarka mora napraviti plan za sve one žene koje samostalno vode svoje biznise, a koje danas žongliraju pokušavajuću da posao održe u životu i traže model za podelu obaveza u održavanju domaćinstva i brige o deci. Ali ne sme da zaboravi i one koje ovaj sistem ne vidi jer su nezaposlene ili ekonomski neaktivne, a koje želju da imaju decu odlažu jer su ekonomski nesigurne i uplašene.

Kao što vidimo – ako znamo šta želimo da postignemo i gde Srbiju vidimo na popisu 2030. godine onda dobar plan može stati i u samo 165 reči koji može da sprovede i osoba sa iskustvom, ali je neophodno da ta osoba ima želju i energiju potrebnu za velike i hrabre poteze. Nadam se da ih Darija ima jer su krizna vremena već tu.

Tatjana Macura
Predsednica Mame su zakon

Autorski tekst objavljen je u Blicu 31. oktobra 2022.